Generacija X

Slušajući bend svojih prijatelja pišem ovaj članak i pitam se: „Zašto tako kvalitetan bend nije na nekoj turneji po Europi?“. Nakon toga gledam naslovnu stranicu svoga Facebooka; jedna djevojka je objavila fotografiju autorsku sliku. Pitam se: „Gdje su lajkovi, pa barem je to danas besplatno. Zašto nitko ne potiče i hrabri umjetnost?“ Ubrzo i dobivam odgovor, sada već „legendarna“ fotografija Josipa Šimunića sa mikrofonom u ruci, preko tristo lajkova i komentara prepunih mržnje uperenih od strane mojih vršnjaka prema vršnjacima druge nacionalnosti i obrnuto… Zbog čovjeka koji izgovara riječi kojih ni sam nije svjestan? Zbog čovjeka koji je gradio svoju karijeru u Australiji za vrijeme dok sam ja gledao svoga oca kako u bolnici pušta krv za ovu domovinu? Istu domovinu od koje moji vršnjaci i ja i nemamo baš neke koristi. Od budućnosti smo odavno odustali, odali se alkoholu, međusobnoj mržnji i zamaranju glupostima kojima nas mediji bombardiraju i to na našoj zadnjoj liniji obrane od svijeta „odraslih“ i njihovih političkih, ratnih, moralnih i ostalih gluposti kojih ja osobno želim biti pošteđen, na Facebooku. Nekada smo svi bili relativno složni, a danas gledam dojučerašnje prijatelje kako se svađaju u komentarima jer su odjednom stvorili mišljenja o temi koja im je od uvijek bila nebitna. Još gore, gledam obitelji koje se svađaju i prepiru jer svatko ima svoje mišljenje i sve to zbog inicijative: „U ime obitelji“. Članovi obitelji se međusobno svađaju zbog „obitelji“. Polako prelazimo u tragikomediju, kako nas već ostale države i doživljavaju.

Dragi roditelji, bake, djedovi, dopustili ste razne privatizacije, pljačke, korupciju, dizanja opasnih kredita, rasprodaju imovine, masovne otkaze, a bunite se protiv gay brakova i natpisa na ćirilici? Zar stvarno očekujete da nam nakon toga svega toga budete nekakav primjer, da poštujemo sami sebe, našu vjeru, našu domovinu, našu kulturu? Ljubav prema domovini se ne gradi tako da se protjera svih koji su drugačiji, nego tako da se ljude uči da se međusobno vole i poštuju svakoga. Gradi se tako da se mladima pruži prilika i medijski prostor umjesto raznih ljudi koji šire govor mržnje. Da svi skupa sa svojim bendovima, umjetnošću, znanjem, voljom i željom donesemo nekakav kapital u ovu opljačkanu državu.

Učili ste me: „tko je bez grijeha baci kamen prvi!“.  Zar ste svi toliko sveti da imate pravo bacati „kamenje“ na drugačije i nazivati ih pogrdnim imenima? Zbog Vas me sramota pogledati prijatelja druge nacionalnosti u oči; prijatelja s kojim sam pohađao osnovnu školu, koji navija za isti nogometni klub kao i ja, koji je rođen ovdje. Sramota me jer znam da će, ako nastavimo s ovom kolektivnom  mržnjom prema svemu, biti izložen sve većoj i većoj diskriminaciji, a moj glas i glas ostalih koji su protiv mržnje će biti mržnjom utišani…

P.S.
Kada treba zabraniti gay brakove, onda smo „svi“ kršćani, kada treba mrziti bližnjega svoga, onda (očito) zaboravljamo na svoje vjersko opredjeljenje i „zapovijedi“ koje proizlaze iz njega…

Ne dopustite da budemo reprezentativni primjer metoda: „Podijeli pa vladaj“ i „Kruha i igara“.